Posttraumatski stresni poremećaj
Post-traumatic stress disorder
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je mentalni poremećaj koji se može razviti nakon doživljavanja ili svedočenja traumatskom događaju.
⚠ Informacije su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta. Izbor terapije uvek mora odrediti zdravstveni radnik.
Pregled
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je mentalno zdravstveno stanje koje neki ljudi razvijaju nakon što dožive ili vide traumatski događaj. Ovi događaji mogu biti životno ugrožavajući, kao što su borbe, prirodne katastrofe, saobraćajne nesreće ili seksualni napadi. Ponekad, čak i iznenadna smrt voljene osobe može izazvati PTSP. Normalno je osećati strah tokom i nakon traumatske situacije, što pokreće reakciju 'bori se ili beži'. Međutim, ljudi sa PTSP-om ne osećaju poboljšanje i ostaju pod stresom i strahom dugo nakon što je trauma prošla. Simptomi PTSP-a mogu se pojaviti odmah ili kasnije, a mogu se povremeno javljati tokom vremena.
Simptomi
Simptomi PTSP-a se dele u četiri kategorije, a svaka osoba ih doživljava na svoj način. Uobičajeni simptomi uključuju: - Simptomi ponovnog doživljavanja: flashbackovi, noćne more, zastrašujuće misli. - Simptomi izbegavanja: izbegavanje situacija ili ljudi koji podsećaju na traumatski događaj. - Simptomi uznemirenosti i reaktivnosti: lako uznemiravanje, napetost, problemi sa spavanjem, izljevi besa. - Kognitivni i emocionalni simptomi: problemi sa pamćenjem, negativne misli o sebi ili svetu, osećaj krivice ili stida, gubitak interesa za aktivnosti.
Uzroci
Uzroci PTSP-a zavise od vrste ili okolnosti traumatskog događaja. Istraživači ne znaju tačno zašto neki ljudi razvijaju PTSP, dok drugi ne. Genetika, neurobiologija, faktori rizika i lični faktori mogu uticati na to.
Faktori rizika
Faktori rizika uključuju: pol (žene su sklonije razvoju PTSP-a), trauma u detinjstvu, osećaj užasa ili bespomoćnosti, dugotrajni traumatski događaji, nedostatak socijalne podrške nakon događaja, dodatni stres nakon događaja, kao što su gubitak voljene osobe ili posla, i istorija mentalnih bolesti ili upotrebe supstanci.
Dijagnoza
Dijagnozu PTSP-a postavlja zdravstveni radnik sa iskustvom u mentalnim bolestima. Potrebno je imati sve simptome najmanje mesec dana, uključujući: najmanje jedan simptom ponovnog doživljavanja, jedan simptom izbegavanja, dva simptoma uznemirenosti i reaktivnosti, i dva simptoma kognicije i raspoloženja.
Lečenje
Glavni pristupi lečenju PTSP-a uključuju razgovornu terapiju, lekove ili kombinaciju oboje. Različiti ljudi reaguju na različite načine, pa je važno raditi sa stručnjakom za mentalno zdravlje kako bi se pronašao najbolji tretman.
Prevencija
Postoje faktori koji mogu smanjiti rizik od razvoja PTSP-a, poznati kao faktori otpornosti, uključujući: traženje podrške od drugih, razvijanje pozitivnog stava u teškim situacijama, i usvajanje strategija za prevazilaženje loših događaja.
Kada se obratiti lekaru
Ako simptomi traju duže od četiri nedelje, uzrokuju značajan stres ili ometaju svakodnevni život, preporučuje se konsultacija sa lekarom.
Znaci za hitno javljanje lekaru
Hitni znaci za javljanje lekaru nisu posebno navedeni, ali se preporučuje da se obrati stručnjaku ako simptomi postanu teški ili neizdrživi.
Izvori informacija
Sadržaj je strukturisan na osnovu dostupnih medicinskih izvora i namenjen je informisanju korisnika.
Post-Traumatic Stress Disorder